Kotiranje je prikazivanje mjera na tehničkom crtežu koje predmet mora imati. Na tehničkom crtežu kotiraju se sve mjere koje su potrebne za izradu predmeta. Crtež može imati više projekcija i po pravilu se kote unose na onu projekciju gdje daju najjasniju projekciju. U ovome članku opisane su kote, kotiranje i mjerila.
Kota se sastoji od:
- kotne crta
- pomoćne kotne crte
- kotnog broja
Postoje određena pravila prilikom kotiranja. Ovdje ih nećemo u detalje opisivati, već pojasniti neke osnovne detalje prilikom korištenja tehničkih crteža a odnose se na kote i kotiranja.
Prilikom kotiranja, neka generalna smjernica je da se svaka kota mora jasno vidjeti i ne smije biti tzv ”nered” na crtežu koji se odnosi na kote. Kote bi trebale biti lijepo postavljene, ne smiju se sjeći s linijama crteža. Kotni brojevi moraju biti vidljivi i slično.
Mjerila
Bitna stavka kod kotiranja su mjerila. Mjerila su standardizirana i postoje tri tipa mjerila
- Mjerilo u prirodnoj veličini
- Uvećano mjerilo
- Umanjeno mjerilo
Prirodna veličina | 1:1 | |||
Umanjeno mjerilo | 1:2 1:20 | 1:2,5 1:50 | 1:5 1:100 | 1:10 1:200 |
Uvećano mjerilo | 2:1 | 5:1 | 10:1 |
U kojem mjerilu će biti nacrtan crtež ovisi o dimenzijama papira i veličini predmeta. U radioničkim crtežima najviše se koristi papir A4 i A3. Ako predmet stane na papir u prirodnoj veličini crta se u prirodnom mjerilu 1:1.
Ako je predmet veći može se koristiti veći papir, obično to bude A3 formata, ili se koristi umanjeno mjerilo, 1:2 Ili 1:5.
Isto tako ako je predmet sitniji, može se koristiti mjerilo za uvećanje. Obično to bude 2:1.
Prva stvar koju bi trebalo pogledati na crtežu je mjerilo. U kojem je mjerilu crtano.
Kotni brojevi
Kotni brojevi predstavljaju stvarnu veličinu mjere. Standardizirana mjerna jedinica u strojarstvu je milimetar (mm). Ili inč.
Mi ćemo dalje koristiti milimetre. Mjerna jedinica se ne upisuje na kotu pored kotnog broja. Osim u nekim specifičnim slučajevima kada je to potrebno.
Npr. kotiranje provrta (rupe), uvijek pored kotnog broja dolazi simbol za promjer (fi).
Isto kao i kod kotiranja kutova. Pored brojčane vrijednosti, dolazi simbol za stupnjeve (maleni kružić).
Još jedan slučaj je kod kotiranja nagiba. Gdje može biti kotni broj npr. 1:20 (jedan naprama dvadeset).
Kotiranje – najvažnije metode kotiranja
Crtež se može kotirati na više načina. To najviše ovisi od predmeta crtanja.
Općenito predmeti se u strojarstvu mogu podijeliti prema obliku na pravokutne i cilindrične.
Kod cilindričnih predmeta kotiranje gotovo uvijek kreće od središta. Pa se svi promjeri ili radijusi kotiraju od središta.
Kod pravokutnih predmeta to može biti isto središte, odnosno težište. Ili sjecište dijagonala. A najčešće je neki ugao ili kut.
Najbolje je da to bude donji lijevi kut. Zbog programiranja jer su nam tada sve koordinate s pozitivnim predznakom, pa je manja vjerojatnost greške kod unosa koordinata i vrijednost jer nema predznaka minus.
Kod kotiranja i izrade predmeta na stroju treba voditi računa o dosljednosti. Odnosno potrebno je imati bazu.
Kote obično kreću od jednog kuta ili jedne točke. Isto tako je potrebno umjeriti radnu nultočku koordinatnog sustava. Kako bi nam sve mjere i veličine počinjale od te točke koja je onda ista i na crtežu i u CNC programu.
Kod kotiranja ima nekoliko pristupa ili metoda:
- Lančano ili serijsko kotiranje
- Bazno ili paralelno kotiranje
- Kombinirano kotiranje (kombinacija baznog i lančanog)
Osnovno pravilo kod kotiranja
Kod kotiranja ima dosta pravila. Osnovno pravilo je svakako da bi crtež morao biti tako kotiran da se svaka mjera može izraditi bez dodatnog preračunavanja kota.
Greška kod kotiranja je ako neka kota nedostaje, ili ako je tako kotirano da morate zbrajati ili oduzimati dvije ili više kota da bi dobili onu koja vama treba.
Primjeri kotiranja na tehničkim crtežima
Ispod su prikazani neki primjeri kotiranja na tehničkim crtežima i specifične situacije koje se mogu kotirati drugačije od uobičajenoga.




